Moj najtužniji rođendan zasad i nadam se zauvijek
subota, 01.12.2007. u 22:27
|
Kako godine prolaze jedno ostaje konstantno, a to je kućni ljubimac koji živi uvijek tu negdje kraj mene. Prolaze već tri generacije krznenih (ovaj treći negdje je na sredini), a eto ja sam još tako mlad (opet, relativno mlad). Kažu da je jedna pseća godina otprilke 7 ljudskih, što će reći da je pas u svojoj dvanaestoj otprilike kao 85-godišnjak, a to je daleko iznad prosjeka životnog vijeka čovjeka. I baš zato mi je žao što sam već dva puta morao gledati tužan oproštaj. Treći nadam se neće još bar 5 godina. Ako živiš s nečim ili nekim dulje od 10 godina nema tog bića koji se nebi vezao toliko da ga rastanak bar malčice ne rastuži. Ima ljudi koji se strašno vežu za svoje ljubimce. Tako sam napisao u svom postu ljeta 23.08.2006 naslovljenog I psi se znaju smijati. I doista znaju se smijati. Astor: 1998.-1.12.07. Uvijek si se iskreno smijao te nekad bio vjerniji i od čovjeka. Nisi tražio ništa za uzvrat, a pružio si mi jedno divno prijajteljstvo. Smijali smo se zajedno. Bio si zaista dobar prijatelj.  Ovo divno stvorenje ,na zaprepaštenje svih nas koje je uveseljavalo svih ovih godina, danas je posve iznenada uginulo. Nije bio niti star niti bolestan. Vlada opet to nepredvidljivo srce. A meni ostaje drugi njem. ovčar od kojeg se opraštam. Ovog sam dobio na poklon za rođendan 1998. godine, a igrom slučaja rođendan mi pada 3.12, dakle eto ovih dana. Tužan sam jer me uvesaljavao, jer mi je pravio društvo i jer sam se vezao. Pa tko se ne bi. Ne znam jel ću ikad više imati psa, jer mi teško padaju ovakvi iznenadni rastanci. Još danas popodne sve je izgledalo kao dosad, a sutrašnje popodne bit će ipak drugačije. Jer koga ću sutra poslije ručka šetati? Eto rođendan kakvog ću spletom okolnosti zauvijek pamtiti. I tako svaka slika s Astorom bit će od danas samo uspomena. Dakle životinja nije samo životinja. Čim vodite brigu o njoj i čim vam je u stanju "staviti" osmijeh na lice, vežete se i tog trena postane prekasno da izbjegnete tužne svršetke. |